Vjecna opipljiva uspomena

Tko od vas razvija fotografije,tko periodicno skuplja i sprema zabilježene uspomene.

Slažete li albume kao nasi roditelji..Mislite li na to što ce ostati iza nas.

Kako sam i sama u fotografiji iskreno rastuzuju me ova vremena,kada rijetki

cijeni i iscekuju sa radoscu opipnjivu trajnu uspomenu.

Uspomene na srecu,djetinstva,mladost..

Nisam tako stara ali se dobro sjecam onog analognog doba kad bi sa uzbudenjem cekala

ispred fotoradnje svoje slike,koje bi sa osmijehom spemala u ukrasne kutije.

Pregledavala ih satima, vracala se magicno u prošlost fotografijom.

Digitalno doba nam je donijelo toliko dobrih stvari, fotografiramo sa mobitelima,na svakom koraku, kvaliteta tih fotografija je izvrsna, usporediva sa kamerama prije koje desetljeca. ..Olaksalo nam mnogo toga.

Sve nam je ponudeno uz par klikova, a opet su neki lijeni.. Najvise slika im je u mobitelu, vjerojatno ih s vremenom na vrijeme pogledaju u svojoj galeriji, na mnogo njih se zaboravi, promjeni se mobitel i propadne toliko uspomena, koje znace..

Ja sam si nasla savrsenu kombinaciju kako zadržati sva nasmijana lica, sve rodendane, Bozice, proslave na jednom mjestu... Fotoknjige, kako sam krenula u foto svijet puno mi se fotografija gomilalo, pri rodenju Rebeke, isla sam starinskim putom i razvijala fotke i slagala u albume.. Oduzimalo mi je puno vremena i nikad nisam bila zadovoljna složenim..

Dok nisam otkrila ovaj format.. Fotografije slozene u knjigu, debelih korica, savrsenim printom....

Složeno po mom, uredno,kreativno i što mi je najvaznije lako za ocuvati. Svi koji imaju malu djecu znaju na sto mislim kad je cuvanje fotografija u pitanju :)

I tako ja vec 6 godina skupljam uspomene na ovaj nacin.. Vecina njih je od Rebeke, radim ih oko 4-5 godišnje... Imamo stvarno vec veliku kolekciju. Cewe mi se pokazao kao najbolji, najpovoljniji i najbrži.

Jako se brzo savlada program za slagnje knjige i uz zbilja par klikova imate opipljivu i trajnu uspomenu.

Ja sam vjerovatno nepopravljivi romantik i ne mogu zamisliti sobu moga doma bez uramljene fotografije

mojih najdrazih. Najveci mi je "problem" što stalno stižu nove fotke koje traže svoje mjesto :)

Nedavno sam dobila komentar da se treba prilagoditi modernom vremenu i oprostiti se sa starinskim obicajima i stvarima.Nisam se slozila i smatram da niti jedna digitalna galerija ne moze dati onaj osjecaj koji imas dok drzis papir u ruci ili gledaš ukovirenu fotografiju u dnevnom boravku.

Ista sam i po pitanju pisama i cestitki...nema te poruke koja bljesti kao dobivanje cestitke ili pisma pisana rukom..Nekih stvari se jednostavno ne treba odreci,ni pod koju cijenu. Vec treba iskoristiti

moderno doba nama u korist i kad nam je vec ponuden lagan nacin za ostaviti trag .

Ostavimo uspomene da mame osmijeh generacijama iza nas.