Ljeto jednog djetinstva

Na blogu me nema vec neko vrijeme,nije došlo do zasicenja vec jednostavno nemam kad.

Ova forma izražavanja mi više leži uz rominjanje kišice ili pucketanje vatre.

Ljeto mi je šušur,skitnja i minimalno sjedenje u kuci.

Tako da se nisam silila na ništa i jednostavno sam blog stavila posrtani.Tako da ne brinete vi koji me to cesto pitate.

Sa zahladenjem stižem natrag i ja..

Medutim,imala sam ogromnu potrebu ovo podjeliti sa vama,dragi moji citatelji... fotke koje su mi jedne od dražih ikad. One cisto za moju dušu, zidove,one koje odišu prošloscu ,prijateljstvom i nekom nostalgijom pomješanom sa nadom u bolje sutra.

Snimljene su u vrlo kratkom vremenu,uz smijeh,dosta spontano i meni sasvim subjektivno najlijepse u dosta dugo vremena.

Uživajte <3