Na blogu me nema vec neko vrijeme,nije došlo do zasicenja vec jednostavno nemam kad.
Ova forma izražavanja mi više leži uz rominjanje kišice ili pucketanje vatre.
Ljeto mi je šušur,skitnja i minimalno sjedenje u kuci.
Tako da se nisam silila na ništa i jednostavno sam blog stavila posrtani.Tako da ne brinete vi koji me to cesto pitate.
Sa zahladenjem stižem natrag i ja..
Medutim,imala sam ogromnu potrebu ovo podjeliti sa vama,dragi moji citatelji... fotke koje su mi jedne od dražih ikad. One cisto za moju dušu, zidove,one koje odišu prošloscu ,prijateljstvom i nekom nostalgijom pomješanom sa nadom u bolje sutra.
Snimljene su u vrlo kratkom vremenu,uz smijeh,dosta spontano i meni sasvim subjektivno najlijepse u dosta dugo vremena.
Uživajte <3
