Vila Raviola

Moj prvi i najcesci model...Moja prva ljubav i muza...nekako od nje je zapocelo sve.

Oduvijek sam ja volila fotografiju,bila uvijek ta koja je nosala fotoaparat,jedina razvijala

slike(jos uvijek cuvam izradene filmove).Ali rodenjem Rebeke digla sam ljestivicu..

Kupila prvi dslr i pocela istrazivati.Mogu reci da sam se na njoj i ucila.

Vidjevsi kako vrijeme curi zeljela sam ga zaustaviti barem na tren..nasla sam nacin...fotografija :)

Ona zamrzne trenutak i pri listanju albuma topi srce...ne moram ni reci koliko

smo vec albuma napunili,koliko divnih prica i uspomena stvorili..

A tek nam je sest godina :)

Mnogi me pitaju pa kako ti one poziraju tako dobro,kako ih namjestis,potkupis...kako,kako

Moj odgovor je sve kroz igru,Rebeku kao i Kristinu slikam od malih nogu

jako cesto i sto je jako vazno nikad ih

ne tjeram da stanu i poziraju(kao odrasli). Sve poglede i uhvacene trenutke dobijem kroz

razgovor i igrice koje vodim dok vrebam aparatom.

Inace imam taj pristup,nekako mislim da je najbolji...nema stresa niti ikakvog forsiranja.

Kada zazelim neku odredenu ekspresiju lica pitam ju kako izgleda sretna,tuzna,zamisljena...

To je jedina "tajna" nasih fotografija.

Sad je Rebeka velika i iza nas je mnogo tema,mnogo odigraih uloga al i dalje ima zelju za stati ispred mene

i glumiti vilu :) Ogroman ju je gust promatrati kako raste i biljeziti njene korake koje uz igru zabiljezavam.