Punjenje energije Bosnom

S vremenom na vrijeme treba se malo maknuti iz svoje sredine i odmoriti.

Treba napuniti baterije ,upoznati neke nove krajeve.Kako od nedavno imamo

školarku u kuci ravnamo se po njoj i njenim školskim obavezama.

Vec na pocetku godine smo zapikirali 1.11 kao prvi bjeg za negdje...nismo znali

do zadnjeg uopce gdje cemo ni što cemo ali kuferi su zvali.

Odluka je pala Bosnia tur :)

Prva destinacija nam je bila planina Vlašic :) Srednja Bosna

Putem do tamo imali smo neke neizostavne postaje-citaj janjetina.

Muž je da odmah napomenem najvise uživao ovaj put.Hedonizam na najjace.

U penjanju na samu planinu nas je uhvatio mrak,pa guuusta magla...

doslovno ne vidis dalje od ruba auta.

da sve zacinimo rekli smo Rebeki da je danas Noc vjestica i da nije mogla bolji

provod od ovog imat... Uglavnom tih sat vremena penjanja bila je vjecnost

i sad mi mami osmijeh koliko smo se ismijali u autu..Svaki veci nepregledni zavoj

se cekao da vidimo hoce li se nesto stvoriti ispred nas..Ivica i ja smo ocekivali

neki znak civilizacije a Reby najgore nocne more.

Sretno smo stigli u nasu kolibicu. Malo smo se pribojavali Kristine i noci jer

je skoro cijelu vožnju prespavala al vjerovatno je planinski zrak ucinio svoje

spavala je kao i inace.

Ujutro nas je docekala i dalje gusta magla i prizori kakve vidamo samo na tv-u.

Nije bilo pregledno ali dobivalo je još i više na šarmu i mistici.

Rebeku i mene je zvala gusta šuma i vec smo si složile price o vilama,

kako želimo ici njihovim stopama.Ali oštri glas razuma iz tate :)

pricao je o medvjedima vukovima i ostalim zvijerima,

koje kriju planinski vrhovi.

Imali smo osjecaj da smo u oblacima,da ako poskocimo možemo dodirnuti nebo.

Ovo je raj,ovo je punjenje baterija.

Znam da Vlašic kakvog sam upoznala sada nije onaj pravi u punom sjaju,prepun ponuda i ljudi.Ali meni je prijao,dao mi je tocno što mi je trebalo MIR.

Prvo jutro nam je bio šok što ništa ne radi i što u sat vremena vidimo samo jednog covjeka,brzo se navikneš.

Na tišinu,osamu. Na svakom koraku smo vidjeli psa,blio ih je preko stotinu ukupno. Mještanin mi je rekao da vode borbu sa tim psima,komunalno ih stalno dovodi iz gradova .Ali psi su bilo izrazito mirni i prijateljski nastrojeni,pratili su nas u stopu i kao da su drzali oni sve pod svojom kontrolom.

Iduca postaja je bila izabrana mojom željom.. Visoko-PIRAMIDEEE

Znaci,toliko sam slušala,gledala o tim Bosanskim piramidama da sam morala otici.

Radoznalost je bila ogromna,bila sam tamo kao djete medu igrackama..U jednu ruku bi

umrla od smijeha i rekla bi svaka vam cast,što Bosancu padne na pamet nece nikome.

A s druge strane imaju taaako dobru spiku da po izlasku iz tunela mozes samo reci hmm,ima tu nesto.

Slike iz tunela su loše kvalitete jer svjetlost je nikakva a pokusavala sam slusati sto vodicka govori

prevodit Rebeki i pritom biti tiha i ostati citave glave :)

Planirali smo ici svo cetvero medutim Kristini je bilo doba spavanja i nikako nije bilo izvedivo da se uspava u tim uvjetima... Svi su me tjesili da ce zaspati pod utjecajem negativnih iona ali ona ih ocito nije dovoljno udahnula :) Pa smo turu od 45min odradile Reby i ja.

Ni ujednom trenu nam nije bilo dosadno kao ni cijeloj ekipi koja je išla u obilazak sa nama.

Pri samom dolasku me iznenadio broj posjetitelja,u jednom obilasku ide po 15-tak ljudi u grupi,stalno ljudi naviru i grupe se formiraju,kupite kartu i postolovina krece.

Zidovi pokraj kojih prolazimo su od šljunka i osjecaj je fenomenalan,za one klaustrofobicne ne preporucam(jedna je gospoda do mene imala napad panike,kad je shvatila koliko smo pod zemljom :) )

Na nekim mjestima se treba paziti na glavu jer je dosta niže,kacige su obavezne,jedino što je meni smetalo a opet razumljivo je osvjetljenje.. Prolazi su uski i jedva da se možete

mimoici sa nekim ali dolje vlada cisti zen i svi su veseli,puni pozitive tako da sve je simpaticno.

Gore na slici mozete vidjeti par ogromnih kamenih skulptura( sastav im je od keramike) Neki zrace energijom i mozete vidjeti moju ekipu kako dlanove drže iznad njega,tako se pune energijom. Na nekima

ima cak i pisanih tragova.Po sredini tih labirinata ima i jezero sa "živom energetskom vodom".Suma sumarum u tom tunelu,usred mraka je izvor zdravlja. Koliko ima istine u svemu tome ne znam,

da je zanimljivo i ludo je.Ako vas nekad put tuda nanese otidite,zabavit cete se kao i mi.

Prošetali smo i ljekovitom šumom,u vjecnoj potrazi za vjerevicama.Kako smo Visoko i "piramide"

obisli za par sati u zadnji tren smo se odlucili za prenocište u Sarajevu.Umorni i gladni stigli smo navecer tamo,našli najbolji moguci smjestaj ,tik do same katedrale.

Što on negativnih iona što od stvarnog umora ni zvona nismo culi.

Našem kratkom putovanju došao kraj...

Do sljedece pustolovine...