Svaki roditelj se u zivotu crvenio zbog ponasanja svog djeteta. Ako kaze da nije laze ili nesto opasno nije dobro. Bilo da je imalo tantrum na podu Lidla, bezobrazno odgovorilo nekom, bilo krajnje neposlusno, divlje.. Tada bi primijetili poglede drugih, osudu zbog ponasanja djeteta a kojeg bi taj koji osuduje u tri dana doveo u red...
Priznajem i ja sam bila jedna od tih koji tude osuduje (dok nisam dobila vlastito dijete, e tad mi karma opalila samar). Kad bi vidila tude dijete kako vristi po trgovini, pomislila bi eeee da ga je meni dati pa bi vidio sto bi se tako ponaso, kad bi neko dijete bilo grubo, drsko i deralo se na svoju majku ista mi se misao javljala..
Sve al sve mi se vratilo, ne zato sto sam i ja nekad pomislila da je necije dijete "Boze sacuvaj" nego zato sto tako mora bit. To su one cari roditeljstva, svima se dogada samo ne priznaju svi.
Citala sam nedavno clanak cure koja je sa zgrazanjem pricala scenu iz kafica gdje od dijece sa susjednog stola ne moze popit kavu u miru,bila su prebucna i citiram neodgojena derista.
Jasno mi je da ne moze razumjeti kao sto nisam ni ja,al me uistinu zabolilo i shvatila sam osobno.Zasmetalo me sto se na takve ispade gleda i etiketira djete kao razmazeno a roditelja kao nemarno.
U ime svih koji kupe dijete sa poda supermarketa...koji bezglavo bjeze iz trgovine,zarko crveni u licu zelim reci...PROCI CE :)
Proslo je i meni,Rebeka je imala par scena gdje nisam znala ni kako ni sto da radim. Tjesila sam se da su to samo faze i bile su.
Odgoj je jako tezak,ma najtezi posao...moras vagati,mjeriti balansirati...Bit prijatelj,neprijatelj...
Moras jednostavno razumjeti i nauciti brojati u sebi prije nego reagiras :)
Trenutno smo u fazi,odgovaranja i raspravljanja...na jednu moju ona stojednu :)
Upija sve kao spuzva i doceka me sa cvrstim argumenima koji zvuce kao da sam ih ja sama izrekla...u jednu ruku mi je strasno drago da se zna izboriti i braniti a u drugu cupam sama sebi kosu jer je zestok igrac. Najcesce recenice koje joj ponavljam da je zaboravila tko je koga tu rodio,da se ja nikad to ne bih usudila reci svojoj majci,tipicne recenice svake od nas.
Sjetim se sebe kao djeteta i vidim veliku razliku,ja sam imala respekt i dan danas mi ne pada napamet prevaliti preko usta sve sto pomislim dok sam ljuta .Dok moje djete nema tu zadrsku...koliko je to dobro ne znam,vidit cemo.
Al zasigurno mi je drago da joj znam misli i pomazem joj oko frustracija i njenih malenih briga.
Nedavno je imala nastup u vrticu,dogadaj njoj jako bitan...danima se pripremala,uvjezbavala,birala haljinu,lakirala nokte da je u tonu :) Ona i prijateljica su se tajno dogovorile da ce bit primjecene(blago receno) :) Ponosna mama je bila u publici kad je pocela priredba...ona i prijateljice su se smjestile u prvi red i krenule u svom naumu,na svaki stih pjesmice one su se derale iz petnih zila..
To je bilo sve samo ne pjevanje,ostala djeca do njih su bila zbunjena i blago dekoncentrirana.
I da, tad je bilo onih pogleda
I da, tad sam bila cas crvena cas ljubicasta :)