Sedma godina srece
-nekako sam ovih dana dosta emotivna i misli mi stalno bježe na
najsretniji dogadaj u mom životu.
Na upoznavanje sa prvom ljubavi poslije koje se sve u temelju mijenja.
Rodenjem moje prvenice rodila se i majka,rodila se neka nova dimenzija.
Uoci svakog rodendana koji dolazi razgovorom se prisjecamo muz i ja tog dana..
Prepricavamo ga kroz smijeh,jednako kao kad zaljubljeni prepricavanju svoje fatalno upoznavanje.
Bilo je ponedeljak 11.2.2013
Ocekivani termin je bio 15.2.2013
Muz je tada radio za Heineken i bas to jutro je putovao za Korculu,
sjedila sam za stolom i rekla mu:
-kad se sljedeci put vidimo,vidis nas dvije..
on se nasmijao,poljubio me i otišao... nije vjerovao
Ni sama ne znam zašto sam to izgovorila,to je valjda one više "ja" progovorilo iz mene.
Ja sam to jutro imala dogovorenu kavu sa prijateljicom iz osnovne škole,
mojom dragom Ankicom(pozdrav Ankice :)) i nesvjesna da mi je to bila zadnja kava u potpunom miru :)
Kako kava i treba izgledati naša je trajala dosta dugo..Do rucka
Majka je skuhala taj dan i za mene,pošto sam sama doma jela sam sa majkom i cacom..
Piletina na gulaš(jel mi vjerujete da pamtim ukus,miris,sve)
Poslijepodne sam provela kao pravi okp manijak koje savija gnjezdo za svoje cedo,u ciscenju..Pri tom moram spomenuti vaznu stvar negdje na kavi me pocelo žigati ,ne boljeti,cisto kao maleni grc koji traje sekundu dvije..
Nisam na to obracala nikakvu pozornost,dok nije bas ucestalo..Kad sam to spomenula majki ,nastala je opca panika...pa ti radas veli :)
Pocela je vikati po kuci,skakati,trazi rucnike,lampe ..ja ju zaustavljam i velim nije mi nista smiri se...takve osobe u ovim situacijama treba izbjegavati hahah...uglavnom pratimo mi moje "trudove" koji su vec na 5 minuta razmaka...Nije šala,treba krenut za Dubrovnik..
Majka zove brata i nevjestu da me voze,kako eto potrefilo nema muza..
ide i ona sa nama...
Majka pakira hrpu rucnika,rudarsku lampu(znate onu lampu za na glavu),naocale..
i ohrabrujuce mi kaze:
Nista se ti kceri ne brini,jednom sam ja kozu porodila