top of page
  • Writer's pictureOlga Mijic

Majko,mogu li te nesto pitati?!



Sve mame ovo pitanje cujemo bar 100 puta dnevno,odgovori su vecinom isti (ne, ne mozes,sta sam vec rekla,prvo pojedi,itd..)ali sad vas pitam i ja...Majko,mogu li te nesto pitati?

Jesi li se izgubila, izgubila u obavezama u prljavom sudu,nagomilanom

rublju u potrebi da svima ugodis,da budes savrsena,majka,zena,prijateljica.

Jesi li na tren zaboravila tko si bila prije ovog svega,prije ove lude a opet tako divne

pustolovine.Zvane ŽENA-MAJKA-DOMACICA...

Majko,mogu li te nesto pitati?

Sjecas li se one mlade cure...koja je blistala u ljetnim nocima,kojoj je najveca briga bila

sta ce obuci za izlazak,kojoj neprospavana noc nije prestavljala grceve,zube,viroze

Kojoj su ljudi od 45 god bili starci,koja nije znala sto je briga?

Sad kad sam vam nostalgicno vratila osmjeh na lice,moram vam reci...jos ste uvijek iste.

Jos ima vremena samo za nas,ovo stvarno brzo prode,najbolje to vidimo po djeci koju smo

jucer rodile a vec idu u skolu.Sve nas manje trebaju i bez obzira koliko nam i to

tesko padalo stvari idu u nasu korist. Doci ce vrijeme kad cemo uspjeti drzati sve

pod kontrolom,kad nam se nece ciniti da sve radimo krivo,kad cemo opet blistati

u ljetnim nocima,puna srca dok nas doma cekaju malisani.






Kad sam rodila Rebeku znalo mi se dogodit da sam se osjecala kao zatocena, sokiralo

me kako je muskarcima lakse, kako oni imaju slobodu. Bez ikakvog planiranja otici na

obicnu kavu... Samo ponesu mobitel i kljuceve od auta... Dok ja prvo pratim vremensku

prognozu, ako nam se poklope savrseni uvjeti pocinje pakiranje, dvije torbe uvijek.

Planiranje hranjenja, presvlacenja, svih stvari koje mogu krenuti nizbrdo. Uglavnom

svaki izlazak je bio i umni rad, a te kave su bile sve samo ne kave gdje bi ljudi razgovarali

normalno... ako pak idem bez nje to je bilo komesanje kome je "uvalit"..... Pa na kraju pola

kave gristi nokte misleci kako je stanje... Oni nista od ovog ne prolaze... Bolila me ta

nepravda... Danas o njoj ne razmisljam... Nekako sa drugim djetetom sam si to poslozila,

svjesna da ne traje ova faza zauvijek...Dapace,proleti kao treptaj.






Koliko god bilo tesko po cijele dane brinuti o svemu,

Balansirati na sve moguce strane i pri tome truditi se bit savrsen,mislim da vrijedi vise od

iceg...Vrijedi jer od nas napravi stijenu,majku stijenu,multitasking nam je srednje ime :)

.sve mozemo! Raditi na poslu 8 sati

voditi brigu o djeci,muzu,kucanstvu. Ili pak ne raditi van kuce-sto je iskreno i teze jer

se racuna da nista ne radite a same znate da u kuci uvijek ima posla i ne vidi mu se kraj

Emancipacija u ovom segmentu nije nam puno pomogla..Zato moramo raditi na sebi,njegovati

se ne samo fizicki. Ne zaboraviti

tko smo iza nase uloge zene-majke-domacice. Zadrzati one svoje male strasti koje nam

zivot raduje,smijati se glasno i voliti sebe vise.

Stvorite si par minuta u danu,ukradite ih obavezama...napravite nesto za sebe,znam da zvuci

kao klisej al pomaze zaista,vodi vas do srece...a sretna mama,zena je najbolja.




238 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page