Cijeli svoj život živim u malom mistu na jugu Hrvatske,
Ne bih ga mjenjala za nijednu svjetsku metropolu.Ima dušu,svaka kala ima svoju pricu.
U ovo doba godine je uvijek pust i prazan ali za mištanske ćakulone i tad ima tema ;)
Pa makar ih same izmišljale.
Govorim iz vlastitog iskustva,moje videnje
zapravo moja prica.
Dakle,po izlasku iz srednje skole sam se udala,rekla bi mladost ludost.
Moja je sreca sto sam usla u brak iz ljubavi,sto ta ljubav traje i danas. Nisam imala
odmah djecu, istinski smo uzivali jedno u drugom...
Putovali smo,sanjali,planirali sve u cemu danas uzivamo... nije uvijek bilo lako al bas kad bi
bilo najteze tad smo se voljeli najvise,vjerovatno je u tome kljuc moje srece.
Svaki naš korak je bio isplaniran,od poslova,renoviranja pa do potomstva.
Najvise mi je smetalo zadiranje u moj/naš život sa pitanjem kad cete vise imati bebu,šta cekate...
Na pocetku kad bi odgovorila da nisam spremna,da je to stvar koja se planira docekala bi me
lavina komentara da se ne zivi tako zivot da bas kad budem htjela necu moci zatrudnit...
U životu primamo puno savjeta ali neki se urežu u nas i njih se slijepo držimo , djelimo ih dalje
,tako sam i ja dobila savjet jos u srednoj skoli od svoje razrednice,DJECU IMAJ TEK ONDA KAD TI SAMO ONI FALE Tada mi je to u mojoj glavi bilo nesto sto sam si cesto ponavljala,željela sam prvo sazrijeti,
uživati u ljubavi,braku,cekala sam da dode potreba i zelja za bebom. Za ostale sam bila neplodna,nedefinirana mlada zena koja šeta psa umjesto bebu.
Jalova,jalova jadna Olgica. Tako su me gledali i dožvljavali... Bilo je njih i dobronamjernih
dosli bi do mene i bez pardona mi ponudili savjet kako zatrudnit,jer i njihova daljnja rodica isto
kao i ja ne moze zanjeti.U pocetku mi je jako smetalo kao prvo zadiranje u moj život,sa kojim pravom
Najvise me bolila činjeica da ne vrijedim jer nisam majka,zasto zena ne vrijedi ako se nije ostvarila
u tom pogledu?.A da ne govorim kako je neudatim curama,vjerovatno jos i gore ,okolina stvara pritisak.
S vremenom sam oguglala i prestala se ljudima pravdati. Shvatila sam da bez obzira na moju istinu oni
ce pricati ono što žele. Kad bi me netko pitao kao što čekam po tom pitanju,odgovorila bi da sam samo
njih čekala da me to upitaju.Prebacivala sam odgovore na šalu jer mi je s vremenom postalo sve manje
tragicno i bitno a vise komicno.Vecina njih nisu bili zlobni samo znatiželjni,ne uzimam im za zlo.Ali pobogu zasto
vas zanima takvo sto,Zamislite samo da sam stvarno imala borbu da zanesem,kako bi se žena osjecala da
ju cilo misto komentira,da joj nabacivaju na svakom koraku.
Mala sredina je definirala puno života,obiljezile mnoge ljude,etiketirala ih. Samo da bi ispunile pricama
svoje prazne živote.
Danas kad sam postala majkom drustveno sam prihvatljivija,zalosno al istinito.Oni koji su bili najglasniji u
"žaljenju" mene danas mi se javljaju,pozdravljaju.Nisam zlopamtilo ali ne zelim imati posla sa takvima.
Beskrajno sam sretna što sam uvijek živjela samo za sebe,što sam imala svoj ružicati svijet...van svih
ćakula u kojima bi sudjelovala u širenju prica...
Voljela bi ako ste jedni od onih koji nekome postavljaju intimna pitanja osvjestite da nit vama treba ta
informacija nit je ugodno cuti takva pitanja...Ono kad ces se udat,rodit,maturirat,zaposlit pitajte samo
svoju djecu. Njih jedino imate pravo to pitati.
Živite svoje živote gledajuci svoja posla,ja iskreno nemam vremena razmislajti o drugima niti prepricavati
tude stvari,sama sebi sam i previse.
