Dok nas iskrenost ne rastavi

Iskrenost je prividno na cijeni i svi se kunu u to da je uvijek žele cuti.

Bez obzira kako zvuci.

Realnost je dosta drugacija.

Ja sam izgubila dosta ljudi bas zbog toga.

Hmm nisam ih bas izgubila samo sam ih udaljila od sebe,recimo to tako.

Bila sam krajnje iskrena i ogoljena.

Kada bi iznijela svoje misljenje o našem odnosu, trazenom savjetu,stvarima koje mi

zasmetaju , koje ne podržavam naišla bi na zid.

Cesto bi to bio kraj. Ljudi se jednostavno ne nose lako sa istinom i iskrenoscu.. Kada dode do nužnosti njezine primjene nalazimo se pred pravim izazovom .Sa vama ostaju samo oni slicni vama,ostali se ne znaju nositi sa izgovorenim.

-Tu naravno ne pricam o tome da trebas svima nametati svoje misljenje i prosipati ljudima u facu nesto sto ne odobravaš ili ti smeta.

-Biti bez dlake na jeziku nije isto kao biti krajnje iskren.Postoji jasna crta izmedu iskrenosti i neodgoja.

Mislim na iskrenost u odnosima,privatnim a i poslovnim na ono kad te ljudi traže savjet i kad kazes u dobroj namjeri kako stvari stoje. E tad proradi nešto u ljudima kad se lome pred iskrenim odgovorom.

Tad te vide kao neprijatelja a do maloprije su te smatrali svojim.

Tako da pri nudenju savjeta ili odgovora šaljivo vec pitam dali želiš da te lažem ili želiš iskenost. :)

Istina zaboli ego,ali mislim da zaboli vise gluma,barem mene.

Pitam se zasto se izgubila ta doza iskrenosti

da znas na cemu si sa ljudima.Nedavno sam se nasla u situaciji gdje sam imala izbor odvlaciti jedan posao ili iskreno reci da ne zelim to obaviti.Realno sam se mogla izvuci na tko zna koji izmisljeni razlog...naravno da sam isla " težim" putom i izabrala reci iskreno...Ne,ne želim vise suradivati sa tobom,iz tih i tih mojih razloga.Poštuj moju odluku ako želis,ako i ne ,razumijem.

Ja sam bila oslobodena,ogroman teret mi je pao sa leda. Bila sam toliko ponosna na sebe i na  tu lakocu koju ti donosi iskrenost.

U meni nije bilo premisljanja ni grižnje savjesti. Drugoj strani je bilo ne shvatjivo i šokantno,ta reakcija mi je jos vise dala krila.Potvrdivalo je moju odluku i dalo mi "znak" da je najbolje ovako.

Imam mnogo takvih primjera gdje sam se nasla u nazovimo nezgodnim pozicijama gdje sam bila "otrovna".

Ljudi te tada smatraju cudnom,zlom,preotvorenom,nesvjesni da je im je samo ego pokliman i da ih moja istina ne ugrožava,ipak je to samo moje mišljenje. Ja jednostavno nemam vise energije za pretvaranje i glumu. Jasno dam do znanja do koga mi je stalo i do koga nije.

Umara me gluma i lažni osmjesi. U tom ne vidim apsolutno nista lose,dapace.

Nema zbunjivanja,nema laznih osmijeha i vaganja.

Sve je cisto,pozitivno,bez gorcine. Na zivotnom putu sretnemo mnogo osoba,neki sa svrhom ostanu,neki sa svrhom i odu...Svi oni sluze,neki nas nauce kako treba a i kako ne treba. Neki odu i bez rijeci,neki se tek okrznu od nas al svi oni nas cine ovakvima kakvi jesmo. Biti iskren nije lako jer nas cini ranjivima. Pokazuje nas onakvima kakvi jesmo, prikazuje nas kao ljude koji griješe, a to drugima daje priliku da kritiziraju i odbiju nas ili naš prijedlog na još ružniji nacin nego da smo istinu sakrili ili lagali na samom pocetku. Ponekad istina jednostavno boli. Ali isto tako istina razvija karakter, kao što razvija i kredibilitet i povjerenje.

Nema vece slobode od iskrenost <3